Kroz život je bio poznat po svojoj marljivosti i smirenoj naravi. Radio je dugi niz godina kao stolarski majstor, stvarajući vlastitim rukama predmete koji su još uvijek u uporabi u mnogim domovima. Njegov pristup poslu odražavao je strpljenje, preciznost i poštovanje prema tradiciji zanata. Iako nije tražio priznanja, poštovali su ga svi koji su ga poznavali zbog njegove predanosti i čestitosti. Svoj posao nije shvaćao kao obvezu, već kao način da doprinese zajednici i ostavi nešto trajno iza sebe. U radionici je provodio sate u tišini, koncentriran na detalje, često pjevušeći sebi u bradu i izrađujući stvari s ljubavlju i pažnjom.
Osim rada, uvijek je pronalazio vrijeme za male životne radosti – bilo da je to briga o vrtu, pecanje na Dravi ili jednostavno ispijanje kave s dugogodišnjim prijateljima. Volio je jednostavan život i bio je sretan kad su svi oko njega dobro. Imao je sposobnost da svakoga sasluša i pruži savjet kad je to bilo najpotrebnije. Njegova prisutnost unosila je mir, a toplina njegova pogleda i tihe riječi bile su dovoljne da nekome uljepša dan. Nije jurio za vremenom, već je znao uživati u svakom trenutku – u mirisu jutarnje kave, cvrkutu ptica, i sitnicama koje su za njega značile najviše.
Njegov dom uvijek je bio otvoren za druge – za susjede, rodbinu i slučajne putnike. Nije mnogo govorio o sebi, ali njegova djela govorila su dovoljno. I danas, mnogi se s osmijehom prisjećaju njegovih riječi, gesta i malih znakova pažnje koji su ostali urezani u srcima onih koji su ga poznavali. Bio je čovjek koji nije tražio pažnju, ali ju je zasluživao svakim svojim postupkom. Njegova skromnost, poštovanje prema drugima i predanost obitelji ostavili su neizbrisiv trag koji se i danas osjeća u svakom kutku njegove kuće, u svakoj uspomeni i u svakom srcu koje ga pamti.
